Misteriozni nestanak gotovo cijele populacije biljnog i životinjskog svijeta prije 65 milijuna godina znanstvenici su dosad objašnjavali klimatološkim, geološkim i svemirskim uzročnicima. Sva su ova objašnjenja u teorijskim modelima "držala vodu", no čini se kako je teorija o velikom udaru ipak najbliža istini.

Yucatan, Meksiko, Sudnji dan za Zemlju prije 65 milijuna godina

Međunarodni tim eksperata na 41. Lunar and Planetary Science Conference održanoj u NASA-inom Johnson Space Center u Houstonu, SAD, podastro je nove jake dokaze koji govore u prilog istinitosti teorije udara povećeg asteroida/kometa u naš planet na području današnjeg Meksika. Nakon mnogobrojnih istraživanja, dokaza i računalnih modeliranja David Kring, Alan Hildebrand i William Boynton objavili su svoj rad i u časopisu Science. Njihova teorija stavlja izvan snage vulkanizam i klimatologiju kao uzročnike masovnog izumiranja biljaka i životinja, a koje je u javnosti percipirano kao izumiranje dinosaurusa.

Trenutak ulaska asteroida u Zemljinu atmosferu, računalni prikaz

Velike životinje su nakon udara nebeskog objekta u Zemlju naprosto ostale bez hrane i zraka. Promjene u zemljinom ekosustavu bile su tolike da ni naša civilizacija ne bi mogla uz sva tehnološka čuda opstati. Moguće je da bi danas u sličnom scenariju preživjele tek pokoje skupine dobro zaštićenih ljudi, no generalno gledano naša bi se civilizacija vratila na nivo praljudi. Sve što danas postoji bilo bi promijenjeno, a planetu bi trebale stotine tisuća godina da nanovo uspostavi jedan novi, vrli svijet za neke druge vrste.

Asteroidi vrebaju poput kamikaza, neki od njih nalaze se tamo negdje u mračnim dubinama svemira
i možda upravo sada putuju k svom cilju

Petnaestak kilometara u promjeru i pri brzini nekoliko desetaka puta većoj od metka, asteroid/komet zaletio se u naš planet te na Yucatan poluotoku načinio 180 x 240 km veliki krater koji je i danas vidljiv na fotografijama i geološkim mapiranjima. Riječ je o krateru Chicxulub. Pokušajte zamisliti snagu milijardu puta jaču od eksplozije atomske bombe u Hiroshimi. To je ono što se dogodilo dinosaurusima. Bez tehničkih pomagala, ispod totalno zacrnjena neba oni jednostavno nisu imali šanse, izjavio je koautor studije Dr David Kring iz Lunar and Planetary Institute u Houstonu. Dodaje kako skoro u cijelom svijetu možemo pronaći dokaze tog masovnog razarajućeg događaja.

Dinosauri nisu ni znali što ih je snašlo, u jednom jedinom trenutku njihova je sudbina bila zapečaćena.

Geološki slojevi neosporno u sebi čuvaju tek koji milimetar ili centimetar "izdajničkih" naslaga događaja iz Chicxulub, te smatramo kako je problematika izumiranja dinosaura time riješena. Naravno, on i ekipa ne isključuju da se je nakon toga u uzročno-posljedičnoj vezi dogodilo i nekoliko velikih vulkanskih erupcija ali uzrok svega je porijeklom "s neba". Kao nusproizvod njihova istraživanja našla se je i problematika super-vulkanizma za koju znamo da se dogodila prije 1.5 milijuna godina na području današnjeg indijskog poluotoka, no prema istraživanjima tog događanja tada nije došlo ni blizu do posljedica kakve su zadesile zemlju 65 milijuna godina prije nego što će čitatelji ugledati ovaj tekst na svojim računalnim ekranima!